[ Generalna ] 22 Septembar, 2019 11:33

Laniakea na havajskom znači beskrajno nebo i naziv je za veliku skupinu galaksija među kojima je naš Mlečni put. Veličina Laniakea skupine galaksija je nepojmljiva, sadrži oko 100.000 galaksija, prečnik je oko 520 miliona svetlosnih godina i sadrži 1017 masu sunca. Ako niste zaluđenik za svemir ova informacija vam je totalno nebita.

Kako je počelo moje interesovanje za svemir?

Kao mali sam bio opsednut svemirom, tim beskrajnim prostranstvom sa beskrajnim brojem zvezda i beskrajnim brojem stvari koje se tu nalaze. Gledao sam noćno nebo i maštao da jednog dana odem tamo gore, pronalazim nova mesta i otkrivam stvari koje ljudski mozak ne može da objasni. Verovatno je svemir za mene bio mesto iz bajke, neka zemlja fantazije u kojoj su mogući zmajevi, patuljci, magija itd. Beskrajno nebo je možda bilo za mene mesto gde ću pobeći od svih loših zemaljskih stvari. Ta dečija opsesija je u nekom trenutku odrastanja prestala i posvetio sam se svemu onome čemu se čovek danas posvećuje. Da uči, razvija se, nađe dobar posao, ima prijatelje, porodicu itd.

Kako se nastavilo?

U svetu odraslih svakodnevno se susrećemo sa problemima na poslu, problemima u porodici, problemi u ljubavnim vezama i problemima sa prijateljima. Tu su i oni mali stresovi kao na primer: kašnjenje na autobus, nemam sa kim da se vidim večeras, mene niko ne voli, ispraznila mi se baterija na telefonu itd. Sve one loše misli u kritičnim situacijama na koje smo podsvesno navikli i ne znamo da su to mali stresovi. Posle nekog takvog iskustva setio sam se da sam kao mali gledao u noćno nebo i da sam tada bio spokojan. Razmišljao sam o beskrajnim mogućnostima na beskrajom nebu i nisam preterano razmišljao o sitnim problemima današnjeg čoveka. Što mi je veće interesovanje za svemir i njegova čuda raslo sve više sam shvatao koliko smo zaista mali i koliko su sitnice oko kojih brinemo prolazne i nebitne. Naučio sam da budem skroman i da nisam centar sveta.

Ne tvrdim da moramo napustiti našu realnost i posvetit

[ Generalna ] 22 Septembar, 2019 11:18
Čemu sva ta euforija pre nego što se krene na neku proslavu? Upravo će biti tačno 3 sata kako se moja sestra sprema da krenemo na krštenje, naravno još uvek nije spremna a trebalo bi da krenemo za 15 min. Naravno moja malenkost se spremila za pola sata i trenutno osećam kako mi sede na kosi rastu. Kada upitam zašto se još uvek nije spremila odgovor je uvek isti: ,,Zato što je nama ženama teže". Hajde, kapiram sve to ali čemu nervoza, tolika uzbuđenost i razmišljanje o tome šta će ko reći. Idemo na krštenje sestrinog deteta koju dosta dugo nismo videli, biće mali krug rodbine tako da ne idemo na neki akademski prijem ili diplomatski bal. Kako se vreme polaska bliži to je nervoza sve veća. Posle 3 sata doterivanja i obraćanja pažnje na svaki detalj, u svoj toj brizi da se ne zakasni na autobus bitno joj je samo da nije gola a detalji nisu bitni. Izgleda da je došla do one tačke pucanja gde je posle toga svejedno šta će biti, potpuni zen. Krenuli smo. Vraća se da proveri friziri i šminku. Krenuli smo. Staje da proveri novčanik. Krenuli smo.